Tradicija obilježavanja blagdana Svih svetih

Pred nama su dani kada vođeni osjećajima i običajima, polažemo cvijeće i palimo svijeće na grobovima naših najmilijih. Tom simboličnom gestom izražavamo ljubav i poštovanje i na trenutak smo u mislima ponovno bliski s onima koji više nisu s nama.

Običaj obilježavanja Svih svetih na području današnje Hrvatske zaživio je u XI. stoljeću, dok sami počeci obilježavanja blagdana sežu u VI. stoljeće, u vrijeme rimskog carstva i pape Bonifacije IV. Želeći dati novu namjenu starom panteonu, koji je bio posvećen svim rimskim bogovima, papa je na dan 13. svibnja proglasio blagdan Svetih mučenika. Bacanjem crvenih ruža kroz okrugli otvor na vrhu panteona, Rimljani su odavali čast Bogorodici i svim svetim mučenicima. Tijekom stoljeća taj je dan postao dan općeg podušja za sve pokojnike. Novi značaj blagdanu dao je papa Grgur IV., 835 godine, kad ga crkvenom uredbom prebacuje na 1. studenoga. U jedan već prije postojeći dan sjećanja na mrtve vrlo promišljeno ugrađuje neke elemente keltskih običaja. Na taj dan Kelti su velikim slavljem obilježavali završetak gospodarske godine. Svi sveti su povezivanjem običaja postali dan općeg okupljanja kad se obligatnije (osobito i puno) jelo, obilazilo mrtve i posjećivalo žive.

U Hrvatskoj je ovaj blagdan bio prihvaćen kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i pouljeni grah. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje su i danas očuvani stari običaji, tijekom noći Svih svetih na stolu se ostavlja hrana i čaše pune vina kako bi se dušice pogostile. Odrasli namjerno ostave mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su dušice bile. Običaj paljenja svijeća, kićenja i urešavanja grobova s kamenčićima i vjenčićima od mahovine, lovora, bršljana, imele i šimšira, njeguje se zadnjih nekoliko stoljeća.

Mirogoj - prvo groblje u vlasništvu gradske uprave

Do otvaranja Mirogoja, prvog gradskog groblja u vlasništvu gradske uprave, groblja su u Hrvatskoj bila u crkvenom vlasništvu. Tadašnja zagrebačka gradska vlast (gradska općina) 1872. godine s Nadbiskupijom dogovara zatvaranje groblja sv. Roka (današnji Rokov perivoj), sv. Tome i sv. Jurja jer je zbog prenapučenosti valjalo pronaći i osmisliti prostor za novo gradsko groblje. S novcem iz kapelica sv. Roka i sv. Jurja, 24. siječnja 1873. godine kupljeno je imanje dr. Ljudevita Gaja s namjerom preuređenja u središnje zagrebačko groblje. Taj bi se datum mogao smatrati danom osnutka zagrebačkog Mirogoja. Službeno otvorenje groblja bilo je tek 6. studenoga 1876. godine. Groblje je bilo predano na uporabu 1. studenog 1876. godine. Bilo je razdijeljeno po vjerama i na razrede (prvi, drugi i treći) i sastojalo se od tzv. vanjskog i unutarnjeg dijela koji su zajedno činili cjelinu.

Ubrzo nakon otvorenja groblja Mirogoj (1879. godine), graditelj Herman Bollé je započeo gradnju veličanstvenih arkada koje je dovršio 1917. godine. Otvaranjem Mirogoja stekli su se uvjeti da započne postupno zatvaranje starih zagrebačkih groblja što je bilo popraćeno i akcijama prenošenja pojedinih značajnijih spomenika na središnje zagrebačko groblje.

Prometne veze s Mirogojem

Na Mirogoj se uglavnom išlo pješice, a imućniji građani bi za tu priliku koristili fijaker. Naime, tramvajem s konjskom zapregom koji je prometovao Zagrebom od 1891. godine nije se bilo moguće dovesti do "grada mrtvih" zbog strmine Mirogojske ceste (tadašnjeg Gajevog obronka). Uvođenjem tramvaja na električni pogon 1910. godine odmah su položene tračnice Bakačevom ulicom, preko Kaptola i Nove vesi na Mirogoj. Godine 1931. ukinuta je izravna pruga do Mirogoja i uvedeno je presjedanje na Gupčevoj zvijezdi do koje se dolazilo novom prugom preko ulice Medveščak. Tramvaj je na Mirogoj vozio bez prekida do 1954. godine, kada se dogodila teška prometna nesreća, nakon koje je pruga bila ukinuta gotovo 10 godina. U cijelosti je obnovljena i osigurana, međutim, osim pokusnih vožnji nije više proradila za putnički promet te na nju danas još jedino podsjećaju stupovi nosači električne mreže. U međuvremenu je uvedena i izravna autobusna linija.

Kao početak prvog organiziranog izvanrednog prijevoza bilježi se 1. studenog 1965. Da bi se posjetiteljima groblja omogućilo da se što dostojanstvenije i primjerenije dovezu do Mirogoja, ali i ostalih gradskih groblja, te je godine Zagrebački električni tramvaj u dogovoru s gradskim vlastima prvi put na blagdan Svih svetih organizirao izvanredan prijevoz. Tada se prema Mirogoju upućivalo autobus, dva više, no danas je ovakva organizacija izvanrednog prijevoza putnika potreba građana na koju ZET i te kako pazi. Izvanredna organizacija planira se mjesecima unaprijed te je zahvaljujući svim radnicima ZET-a, ali i djelatnicima zagrebačke prometne policije, na taj dan javni gradski prijevoz besprijekoran.

U skladu s tradicijom, podružnice Gradska groblja i Zagrebački električni tramvaj i ove su se godine, zajedno s Gradskim uredom za promet, pobrinule da posjet gradskim grobljima Mirogoj, Krematori, Miroševec, Markovo Polje te ostalim gradskim grobljima prođe što dostojansvenije i sa što manje stresa.

Na to nas, na neki način, obavezuje i simbolika obilježavanja Svih svetih. Jer do danas su se možda i izgubila neka od prvobitnih obilježja blagdana Svih svetih, ali simbolika plamena ostala je ista. Paleći svijeću, svjetlom tjeramo tamu i pomažemo dušici da nađe raja. I kako nitko na ovome svijetu ne može reći što nas čeka nakon smrti, na Sve svete ne razlikujemo svece od drugih predaka, nego svima jednako iskazujemo poštovanje i ljubav.