Ljepša strana Zagrebačkog holdinga

8. ožujka 2011. - Više od jednog stoljeća na današnji se dan (8. ožujka)  slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Svoj radni doprinos u Holdingu, prema evidenciji na dan 31. 12. 2010., vrijedno daje 3058 žena što je gotovo četvrtina od ukupno zaposlenih. 

Međunarodni Dan žena i više je nego dobra prigoda za reportažu o radnicama Zagrebačkog holdinga, od kojih neke  u sustavu zagrebačkih komunalnih poduzeća rade više od 40 godina. Od ukupnog broja Holdingovih zaposlenica njih 750 ima višu i visoku školu te magisterij ili doktorat, 1521 ima srednju stručnu spremu, dok ostale imaju nižu stručnu spremu. Čak 433 žena ostvarilo je više od 30 godina neprekinutog radnog staža u nekoj od današnjih podružnica ili ovisnih društava.

Iako žene u Holdingu rade na gotovo svim poslovima, od održavanja do najviše razine upravljanja, za podružnicu Zrinjevac može se reći da je tvrtka u  kojoj uglavnom dominiraju žene. Od ukupnog broja zaposlenih u toj podružnici, 43 posto su žene. Njih 86 ima visoku ili višu školu, magisterij ili doktorat. U rukovodećim strukturama također je značajan udio žena jer njih 40-ak obnaša odgovorne funkcije direktorica i rukovoditeljica.
 
Samo se stariji muškarci drže tradicije
Veliki broj žena ove naše podružnice svakodnevno brine o zelenim površinama u gradu, uzgoju, aranžiranju i prodaji cvijeća i drugog bilja. Jedna od njih je i Danica Dževerlija koja u sustavu radi ravno 39 godina. Zaposlena je u cvjećarnici Ciklama kao cvjećarka i aranžerka, a svoj je radni staž, prisjeća se, započela davne 1972. godine u poduzeću Jankomir koje se u to vrijeme bavilo poslovima današnjeg Zrinjevca.

- Od prvog dana kada sam došla na svoje radno mjesto pa sve do danas niti jednom nisam zažalila, niti mi je ikad dosadilo raditi kao cvjećarka. Raditi s cvijećem i u prostoru s umirujućom zelenom bojom uistinu je ugodno - započela je svoju priču Danica u lijepo aranžiranoj, malenoj trgovinici, prepunoj različitih vrsta mirisnog cvijeća, u samom gradskom središtu u koju, uvjerili smo se, često ulaze brojni kupci.

Iako ima dosta posla, Danica svoje radne zadatke obavlja sa zadovoljstvom te kaže kako, osim radnog užitka, svakodnevno provodi ugodne trenutke sa svojih 16 kolegica, koliko ih je zaposleno u njihove dvije cvjećarnice.

- Ne mogu se sjetiti niti jednog neugodnog trenutka u ovoj firmi. Naprotiv, za ovaj me posao vežu samo lijepe uspomene. Posebno je lijepo prisjetiti se brojnih natjecanja u aranžiranju cvijeća. U nekoliko navrata sam osvojila prvo mjesto u pojedinačnim kategorijama i to u međunarodnoj konkurenciji - nastavlja Danica Dževerlija.

Na pitanje ima li uoči Dana žena više posla nego inače u izradi cvjetnih aranžmana, Danica sa sjetom kaže kako su ta vremena odavno prošla.

- Danas su se svi orijentirali na Valentinovo, a samo se stariji muškarci drže tradicije poklanjanja cvijeća na Dan žena. Jednako tako, danas ljudi najviše kupuju ruže, dok su nekoć  više voljeli zumbule - kaže Danica.
 
Zrinjevac - druga obitelj i dom
Marljiva, odgovorna, stručna, samozatajna i skromna – riječi su kojima vrtlarsku tehničarku Đurđicu Kralj opisuju njeni nadređeni. Nakon što smo ju upoznali prošle subote u sektoru proizvodnje bilja na Remetinečkoj možemo još samo dodati vedra, ljubazna i susretljiva.

U Zrinjevac, tadašnju Floru, došla je 1977. godine odmah nakon završene Srednje vrtlarske škole u Vinici pokraj Varaždina. Za Floru je saznala od prijateljice, poslala je molbu i dobila posao. I ostala je pune 34 godine.

- Nisam tada mislila da ću toliko dugo ostati. U Zagrebu nisam imala rodbine, ni prijatelja. No eto, godine su naprosto prohujale.

Tada nije bilo staklenika već se bilje sadilo u klijališta koja su se pripremala od sloja lišća, gnoja i zemlje. Njoj i ostalim kolegicama, koje su u to doba u Zagreb dolazile iz manjih sredina, bilo je nezamislivo da usred Zagreba gaze konjski gnoj, koji se skupljao na hipodromu.

- Bile smo stalno u gumenim čizmama, blatne i pune zemlje. A i rad u klijalištima bio je prilično težak jer smo tijekom sadnje cijelo vrijeme ležale potrbuške na fosni. No svako vrijeme nosi svoje lijepe i lošije trenutke. I tada je bilo lijepo – kaže Đurđica.

 Nakon 10 godina rada vratila se u školu i završila V. stupanj za poslovođu. Njene kolegice uglavnom ju ne doživljavaju kao nadređenu jer po cijele dana radi zajedno s njima. Pitamo zna li koliko je otprilike sadnica prošlo kroz njene ruke.

- Zaista ne znam - smije se Đurđica - tko bi to izračunao. Sada je, primjerice posijano 40.000 begonija i to je tek prva tura. Uz to sijemo cinerariju, ukrasnu koprivu, salvije, gazanije, vodenike, petunije, dalije… Sjeme begonije je tako sitno da pod nokat stane tisuće zrnaca. Ne vidiš ga kada padne na zemlje. U jednu kašetu treba posijati 1000 do 2000 begonija i to uglavnom radim ja. Neki put uspije, a neki put… A nakon toga slijedi pikiranje, posao koji sam voljela raditi još u srednjoj školi.

Svako doba godine nosi drugačije obaveze, kaže Đurđica. Zrinjevac doživljava kao drugi dom i obitelj, s tim je ljudima veći dio dana.

- No, iako volim svoj posao veseli me odlazak u mirovinu jednog dana. Imam 53 godine i htjela bi još malo uživati u svojoj kućici u Zagorju dok me zdravlje služi.
 
Parkovi su naša baština i treba ih čuvati
Središte održavanja zelenih površina u Centru nalazi se ispod umjetničkog paviljona na Zrinjevcu. Tamo smo jednog jutra posjetili naše kolegice i kolege iz Zrinjevca, njih dvadesetak, prije odlaska na svakodnevne radne zadatke.

Pravi je razlog našeg dolaska bila Radmila Pijetlović, cvjećarka. Ova joj je godina jubilarna, jer navršit će se 30 godina otkad se zaposlila u Zrinjevcu.

Za ovu posebnu ženu kolege kažu da je istinski zaljubljenik u svoj posao. Uvijek je vedra, zrači osobitom energijom u što smo se uvjerili i sami. Završila je srednju poljoprivrednu školu za cvjećarku, a Zrinjevac joj je prvi i jedini posao.

- Nekada je bilo lako zaposliti se, ali bili su i teži uvjeti rada – opisuje nam Radmila svoj posao u doba kada je tek počela raditi. Žene su tada radile sve teške poslove, od sadnje drveća, kopanja, štihanja…. Sada taj posao uglavnom rade kolege, a i više je mehanizacije. I građani su više čuvali parkove. Danas su parkovi postali pseći wc-i.

- Nije nam toliko žao kada građani ukradu cvijeće, ali teško je gledati vlasnike kućnih ljubimaca koji ih vode na lajni i mirno gledaju kako uništavaju gredice. Kada počne sezona košnje moramo čistiti pseći izmet što kolegama, osobito onima koji kose nije nimalo ugodno.

Ali, kaže Radmila, ona voli svoj posao i uvijek joj je lijepo raditi ga.

- Ispunjava me rad sa zemljom, puni me energijom. Jednostavno volim raditi svaki posao. A skupljanje psećeg izmeta, i to je dio posla tako da kada radim ne razmišljam o ružnim stranama posla.

Iz duge radne karijere ne može ništa izdvoijiti jer svaki dan joj je novi doživljaj.

- Voljela bi jedino da ljudi koji uništavaju parkove shvate da su parkovi njihovi, da služe svima nama i da ih treba čuvati - poručuje Radmila.

A da je problem uništavanja parkova zaista velik potvrđuje rukovoditeljica sektora, Suzana Vučemilo. Podružnica Čistoća postavila je kante za pseći izmet ali to ne funkcionira, kaže Suzana. Razina opće kulture iz godine u godinu sve je niža. Zamjećuje da se građani nisu prije koristili parkovima na taj način. Osim psećeg izmeta problem su i količine smeća koje nakon vikenda redovito skupljaju po parkovima. Znaju napuniti i 10 vreća, a da ne spominju uništavanje trajnica zbog čega imaju višestruke štete. Neke se trajnice uzgajaju godinama da bi ih se posadilo u parkove, a i cijena im nije zanemariva, penje se čak na nekoliko tisuća kuna.

- Imam osjećaj kao da nazadujemo jer stalno nešto popravljamo - kaže Suzana. Sa svojim radnicima svakoga jutra popije kavu, porazgovara o problemima, rasporedi posao. I tako već gotovo dva desetljeća. Doduše ne uvijek u istom sektoru, no svugdje su međuljudski odnosi bili zaista dobri. Jedna su od rijetkih radnih sredina sa zdravom radnom klimom.

Upravo traju pripreme za sadnju ljetnica. U njihovom sektoru bit će ih posađeno oko 70.000. Na jesen uz sadnice još posade i toliko lukovica. No, uigrana su ekipa i kažu da im sadnja stvarno ide tip-top.

Suzana i Radmila imaju zajedničku želju. Voljele bi da građani shvate da su parkovi ustvari dnevni boravak našega grada, baština koju treba njegovati i čuvati. I zato se svi prema njoj trebamo odnositi s dužnim poštovanjem.

foto galerija